Let's VolunPeer!: Job shadowing na Terceiri, otoku usred Atlantskoga oceana

Učiteljica Nataša Ljubić Klemše iz I. osnovne škole Bjelovar sudjelovala je u školskom Erasmus+ projektu „Let's VolunPeer!“, na stručnom usavršavanju – job shadowing – u školi Escola Básica Integrada da Praia da Vitória, Terceira. Škola je smještena na otoku Terceira, na otočju Azori, koje teritorijalno pripada Portugalu. S učiteljicom koordinatoricom te škole, Sandrom Leite, surađivala je prošle školske godine na uspješnom i Europskom oznakom kvalitete nagrađenom eTwinning projektu „SORT ME“. Suradnja je nastavljena i u Erasmus+ KA1 projektu „Let's VolunPeer!“. Učiteljica Sandra Leite je omogućila da se učiteljica Nataša Ljubić Klemše usavršava u njezinoj školi i na taj način upozna organizaciju i način rada u njezinoj školi i školama na otoku, sudjeluje na nastavnim satovima, upozna djelatnike škole, školske prostore, susretne učenike od predškole do srednje škole, druži se s učiteljima, stručnim suradnicima i ravnateljem te razmjenjuje iskustva.

(učiteljica Sandra Leite i učiteljica Nataša Ljubić Klemše)

(Terceira - treći po veličini otok na Azorima od ukupno devet, drugi po broju stanovnika)

1. dan

Upoznavanje s partnerskom školom Escola Básica Integrada da Praia da Vitória (EBI Praia da Vitoria), Terceira https://ebipv.edu.azores.gov.pt/ u kojoj sam bila na stručnom usavršavnju od 13. svibnja do 17. svibnja 2019. U školi radi kolegica Sandra Leite s kojom sam prošle školske godine realizirala uspješan i nagrađeni eTwinning projekt „SORT ME“.

Škola je nova i suvremeno je opremljena. Polaze ju učenici predškole, osnovne škole i srednje škole. Portugalski obrazovni sustav je drugačiji od hrvatskoga i odvija se u ciklusima. Učenici s posebnim potrebama su sastavni dio obrazovnog sustava. Imaju svoja odjeljenja, asistente i iznimno su dobro opremljeni pomagalima za učenike.

(Escola Básica Integrada da Praia da Vitória, EBI Praia da Vitoria, Terceira)

Nakon upoznavanja s ravnateljem škole, zamjenicom i administrativnim djelatnicima, razgovora, razmjene iskustava o odgojno-obrazovnim sustavima te nakon razmjene poklona, kolegica Sandra me povela u razgledavanje škole.

Na uzlazu u školu dominira veliki plakat/mural svjetskih znanstvenika.

Zanimljiv je dizajn koji dominira školom. Puno je prirodnoga svjetla. Arhitektura je vrlo jednostavna. S obzirom na više od tisuću učenika, škola ima mnogo učionica, ali i zbornica, kabineta, prostorija za osoblje. Vanjski prostor škole je velik i iznimno prilagođen učenicima koji na odmorima smiju izlaziti van (učenici 1. i 2. ciklusa u pratnji učitelja i asistenata).

U školi postoji školska kuhinja, ali i kantina u kojoj učenici po povoljnoj cijeni mogu kupiti obrok. Postoji i papirnica u kojoj učenici i učitelji mogu kupiti potrebni školski pribor.

Svaki učenik ima iskaznicu kojom se na ulazu u školu prijavljuje. Na taj način svi učitelji imaju uvid i podatke o učeniku, kada je ušao u školu, je li prisustvovao nastavi, kada je napustio školu itd.).

Učionica učiteljice Sandre je multikulturalna i inkluzivna. U učionici dominira zid s eTwinningom i međunarodnim postignućima.

(učionica učiteljice Sandre Leite)

Posjetila sam i školsku knjižnicu. Premalo je reći da je to samo multimedijski centar. Više je od toga. Učenicima je omogućen boravak u knjižnici, posuđivanje knjiga, studijski rad. Postoji prostor za izvođenje predstava (malo kazalište). Postoje prostori – učionice za održavanje nastave. Postoje prostori za učitelje u kojima neometano čitaju, uče i pripremaju se za nastavu.

(školska knjižnica)

Učitelji koji rade u školskoj knjižnici realiziraju broje školske i nacionalne i međunarodne projekte. Zanimljivo je kako učitelj matematike Claudio realizira dio svoje satnice u školskoj knjižnici. Provodi školski projekt o čitanju u područnim školama kojih je dvanaest.

Mrežna stranica školske knjižnice https://ebipv.wordpress.com/

2. dan

Vila Nova je mjesto desetak kilometara udaljeno od grada Praia da Vitoria. Tamo se nalazi područna škola u koju mjesečno jedanput dolazi matematičar – knjižničar (knjižničar – matematičar) Cláudio.

Claudio i Noelia su učenicima predškole čitali priče, glumili, razgovarali s njima i razmjenjivali knjige koje čitaju u školi i/ili kod kuće.

3. dan

Angra de Heroismo je najveći grad na Terceiri. U jednoj od škola Escola Básica e Secundária Tomás de Borba radi učiteljica Anabela Tristao Santos, eTwinning ambasadorica koji jako dugo poznajem. Anabela me provela po školi, upoznala s brojnim kabinetima, pokazala opremljenost umjetničke škole (glazbene, baletne, plesne…), pokazala mi kako izgledaju kabineti STEM predmeta, ali nova dvorana s prostorima za savladavanje visinskih prepreka.

U školi imaju bazen. Domar me rado proveo i pokazao i objasnio pravila ponašanja na bazenu.

4. dan

Svaki radni dan započinje na kavi, odmah preko puta škole gdje sam upoznala puno učiteljica i učitelja. Kava s cimetom mi je postala omiljena.

Dan sam provela upoznavajući učenike, boraveći na satovima učiteljice Sandre, kolegicu koja radi sa Sandrom, asistenticu, susrećući se s učenicima koji su me po hodnicima grlili, rukovali se sa mnom i razgovarali. Koji dobar osjećaj!

Posebno sam uživala u predškoli, pripremnom razredu u kojemu me oduševila učiteljica koja je, kad sam ušla u učionicu učenicima čitala. Uopće me nisu primijetili. Kasnije smo razgovarali govorom tijela što je bilo više nego uspješno.

Posjetila sam 2. razred u kojemu su zbrajali do 20 (možemo usporediti s našim 1. razredom). Oduševila me radna atmosfera u učionici, otvorenost učenika da me pitaju kad sam im se obratila pitajući trebaju li pomoć (govor tijela). I ako ne znam portugalski jezik osjećala sam se da mogu ostati u tom razredu. Prekrasan osjećaj.

5. dan

Prijateljica i kolegica Sandre Leite je učiteljica Sandra Galvao, čiju sam kćer upoznala prvoga dana u EBI Praia da Vitoria školi kada je Sandri Leite trčala u zagrljaj i kada se upoznala sa mnom. Danas sam posjetila razred učiteljice Sandre Galvao. Njezini su učenici 4. razred i u trenutku kad sam ušla dijelili su višeznamenkaste brojeve. Oduševilo me što ne kompliciraju s međurezultatom. Učiteljica Sandra ih uči dijeljenju na isti način kao i ja svoje učenike.

Poslijepodneva

Popodnevna druženja s kolegicama i kolegama, razmjena iskustava, mišljenja, uspoređivanje obrazovnih sustava, kave s cimetom, nasmijani i otvoreni ljudi, pozitivne, nasmijane i optimistične kolegice i kolege kojih je najviše iz „Mainlanda“ te uspostavljeni kontakti i isplanirani projekti najljepše je što mi se moglo dogoditi na job shadowingu.

Priroda, život u skladu s prirodom, briga za prirodu i njezina bogatstva, raznovrsnost biljnoga i životinjskog svijeta, neopisiva prostranstva plave i zelene boje ostavile su za zauvijek traga u meni. Mirnoća, spokoj, ljepota života, druženja i rada koju kolegice i kolege u EBI Praia da Vitoria imaju su moj „must have“.

Dodatna vrijednost su večernja druženja sa Sandrinim prijateljima, odlasci na večere na posebna, samo njima znana mjesta, na plaže koje znaju samo stanovnici, kupovina u autohtonim trgovinama, piknici na plažama, svibanjsko kupanje u oceanu na Biskoitosu (najpoznatija i najljepša plaža na Terceiri), razgledavanje USA vojne baze, slušanje valova oceana koji ispod prozora zapljuskuju vulkansku plažu, traganje za najljepšim vulkanskim kamenom… na otoku na kojemu nema masovnog turizma, na kojemu se kava pije u kafićima u kojemu su zidovi obloženi „azujejos“ pločicama i u kojima je glava prepariranog bika u središtu, mjestu gdje se odvijaju borbe s bikovima na pješčanim vulkanskim plažama, mjestu gdje se spojilo stvarno s nestvarnim, mjestu gdje se stvara vrijeme i mjestu gdje vrijeme traje.

(Vasco da Gama - Angra de Heroismo)

(nedjeljni piknik uz ocean)

(tradicionalno jelo Azora - Alcatra)

„Plavo – zeleno – plavo“

(Biscoitos - najpoznatija plaža na Terceiri; sadrži i prirodne bazene)

(furnas - uspavani vulkani)

Otočki život i rad, što se očituje i u školama, usklađen je s prirodom koja se čuva, poštuje i za koju se iznimno brine. Vrijeme tipično za otočje smješteno daleko od kopna poznaju i poštuju svi stanovnici i nemaju problema s prirodnim vremenskim promjenama. Obrazovni sustav kod učenika, od malena, razvija svijesti o prirodi, njezinoj ljepoti, bogatstvu i brizi o njoj. Ljudi se puno druže i borave na otvorenome. Okupljaju se u zajednici, bave se sportom (najviše rekreacijski), žive u skladu s neopisivo lijepom prirodom, gotovo svakodnevno se kupaju u oceanu, okruženome vulkanskim kamenjem i stijenama, putuju i na taj način, kako kažu, svoj život i sebe čine zdravim.